Evo jednog kratkog isječka s našeg nastupa u Praćki. Zanimljiv je po tome što zvukom zapanjujuće podsjeća na Hendrixa.

Volimo ovaj spot. U potpunosti je naše autorsko djelo. Sami smo odabrali lokacije, osmislili redoslijed kadrova i općenito cijelu filozofiju spota. A filozofija spota se temeljila na ideji da se jako mnogo ljudi pojavi u spotu potpuno ravnopravno, tako da se zapravo ne zna tko su članovi benda. To je bio naš prvi spot. A pjesma je u dance stilu. Bilo bi blesavo da trojica rockera skaču i plešu, kako se to radilo u tipičnim dance spotovima, a bilo je i bezveze da se predstavimo kao dance izvođači, kad to nismo. Naša originalna izvedba je u stilu rhythm and blues balade, a ova dance izvedba je bila kompromis na koji smo pristali da bismo ušli u “jato” jednog od najvećih menadžera na ovim prostorima. Aranžman je nadahnuto napravio Borivoj Vincetić, a i mi smo još ponešto dodali na opće zadovoljstvo. U svakom slučaju, svi smo se dobro zabavljali radeći na njoj u studiju. Ubrzo je postala hit na mnogim radio postajama (bila je objavljena na CD-u Mega Dance Party 2 u izdanju Croatia Recordsa). Tad smo napravili i malu turneju po lokalnim radio stanicama i izgledalo je da nam se smiješi lijepa budućnost. Borivoj je predložio da i Konja napravimo u dance-u, nismo se složili (to bi bilo previše), i tako se završila naša avantura na estradnoj sceni.

Iako smo konce spota držali u svojim rukama, mnogo dobrih ideja je nastalo spontano od samih aktera, i tu bih posebno istaknuo Bojana koji se na opće oduševljenje sjurio biciklom u prljavu vodu Maksimirskog jezera (što mislite koliko bi se novca moralo dati profesionalcu da to učini). Zbog obilja dobrih kadrova, na kraju se ekran morao podijeliti u dva dijela da bi sve stalo (kao u filmu o Woodstocku).

Bilo bi lijepo opet skupiti sve to društvo (ove godine bi mogla biti dvadesetogodišnjica objavljivanja). Slijedi spot, a ispod i live izvedba naše originalne verzije (caffe bar Anyway).

Malo čudan naslov, zar ne? Već ste čuli za Radovan baca daske (Another One Bites the Dust) ili Mesečina bato (Message In A Bottle). To je to. Tako je Shomy čuo tekst od pjesme How Gee. Istu večer je nastala obrada te pjesme. Za nas ona ima i sentimentalnu vrijednost, jer nas veže za sami početak rada benda. Ona je naša druga pjesma u repertoaru, nastala samo nekoliko dana nakon naše prve i najvažnije stvari – pjesme Jer ja sam konj. Tad nam je zaista sve polazilo za rukom, ideje su samo izlazile jedna za drugom.

Ovo je vjerojatno najradikalnija obrada tog velikog hita (How Gee – Black Machine). Gitarski i ritmički je poprilično nabrijana, pomalo punkerska, sa odličnim solom i poznatom sevdah frazom na jednoj spojnici pjesme koja je maštovitija od originalne spojnice. Da joj je nabaciti svjetsku produkciju, možda bi vani bila veliki hit. Ovo što ćete čuti je demo snimak snimljen u našem prostoru na četverokanalnom Fostexu koji je koristio audio kasete za snimanje. Svejedno, snimak je apsolutno slušljiv i dinamičan. Stavio sam i original radi usporedbe.

Ovo je isječak iz našeg povratničkog nastupa u caffe baru Anyway u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Slavilo se 15 godina postojanja caffea. Prostor u kojem vježbamo je u neposrednoj blizini, često sjedimo u njemu i u dobrim smo odnosima s vlasnikom. Publiku su u velikoj mjeri činili naši prijatelji i poznanici. Obzirom da je to bio naš prvi javni nastup nakon 16 godina, ta domaćinska atmosfera je najviše zaslužna za razbijanje početne treme i pretvaranje nastupa u jednu potpuno spontanu svirku, što se posebno osjetilo u drugom dijelu koncerta. Tako smo neplanski, bez ikakvog prethodnog uvježbavanja odsvirali i La Bambu na način na koji je prije toga nismo nikad svirali . Ovaj snimak, koliko god nesavršen, dobro odražava mišljenje novinara Ivana Hozjana (rock-portal Perun) koji je napisao:

Sve u svemu, veseo i ležeran bend koji je aktivan već dvadesetak godina, ali je možda upravo zbog dugogodišnje apstinencije od nastupa propustio priliku da dominira pozitivnim vibracijama na domaćoj sceni.

Istaknuo bih odličan zvuk gitara i paklenu Hendrixsovsku izvedbu Paklenih vozača. Savjet: slušati glasno (kao i sve ostale naše stvari).