Zona Ozona Blog Party Kontakt

Arogancija i bahatost - dva glavna obilježja političke (ne)kulture


Ne znam da li ste imali iskustava u komunikaciji sa političkim strankama? Moja iskustva su izrazito negativna. Priča počinje ovako:

Imam ideju kako bi se mogla smanjiti nelikvidnost i unutrašnji dug i imam konkretan alat za realizaciju te ideje. Radi se o računalnom softveru koji iz pojedinačnih elemenata tipa "subjekt A duguje subjektu B određeni iznos" stvara zatvorene krugove, i tako omogućava kompenzaciju jednog dijela međusobnih dugovanja. Ta ideja nije nova i na tržištu postoje agencije koje se time bave. Moja ideja je radikalna u smislu da bi se na taj način trebao umrežiti cijeli gospodarski prostor, i da bi država odgovarajućim propisima osigurala pribavljanje vjerodostojnih podataka koji su pogonsko gorivo cijele ideje. Softver se nahrani tim podacima, i nakon par minuta izbaci na tisuće mogućih rješenja od kojih neka mogu sadržavati i više stotina ulančanih subjekata. Tako reći, u dahu se mogu poništavati višemilijunska dugovanja. Zvuči kao znanstvena fantastika, ali kad biste vidjeli kako sotver radi shvatili biste da je to itekako moguće i ostvarivo.

To rješenje nekoliko godina pokušavam ponuditi političarima, i u tome nailazim na takve (velike, ogromne) neugodnosti, i to neovisno o političkoj opciji. Je li moguće da su svi političari isti? Arogancija, drskost i bahatost dominiraju, nema šanse da vas netko ozbiljno sasluša. Moj prvi kontakt u jednoj, danas gotovo beznačajnoj stranci je bio tako neugodan da slobodno mogu reći da mi je to jedno od najružnijih iskustava u životu. Došao sam s nečim za što sam smatrao da bi moglo pomoći ljudima ove zemlje, ali tip je bio tako arogantan, da se gotovo izderavao na mene "da šta ja tu tražim", i kako se uopće usudim pomisliti da bih tu ideju mogao prezentirati predsjedniku stranke. Imao sam upaljen laptop i čekao neko vrijeme da se netko pojavi, mislio sam da će barem minutu sjesti i saslušati me, ali nije bilo šanse, on me je bukvalno svojom arogancijom istjerao iz prostorija stranke.

Jedna gospođa, koja uredno prima svoju birokratsku plaću, rekla mi je onu holivudsku, nemojte nas zvati, mi ćemo vas zvati (mislim da je upravo bila završila s gablecom). Sve su trikove naučili! Danas sam telefonski razgovarao s jednim poletarcem koji mi je povišenim tonom održao lekciju i objasnio kako će to biti kad oni dođu na vlast, a kad sam se ja malo pobunio, zaklopio mi je slušalicu. Onda sam nazvao drugoga, a ovaj je isto povišenim tonom počeo govoriti, ali sam sad bio spreman pa sam mu uzvratio, tako da smo na kraju uljudno završili razgovor uz minimalan dogovor.

Imaju oni još trikova. Jedan od klasičnih je da šalju iste kurtoazne odgovore, samo mijenjaju ime i prezime. Ako im ponovno pišete onda u odgovoru samo dodaju riječ "opetovanu", dakle "Vašu opetovanu ...", a sve ostalo bude identično prethodnom odgovoru.

Da li su arogancija i bahatost karakteristični samo za političare, ili je to postao dominantan način komuniciranja, bilo da se radi o liječnicima, novinarima, konobarima ili običnim prodavačima. Početkom devedesetih su ljudi često putovali u Graz zbog šopinga. Ja sam volio ulaziti u dućane sa hi-fi opremom. Posebno se sjećam jednog dućana u kojem je prodavačica bila starija gospođa, vjerojatno pred mirovinom. Iako sam bio skromno obučen i ni po čemu se nije moglo zaključiti da sam ozbiljan kupac, i uz to nisam znao ni riječi njemačkog, gospođa se toliko trudila i objašnjavala, da mi je bilo neugodno kad sam izašao i ništa nisam kupio. Mislim da to njoj nije bilo važno, ona je jednostavno profesionalno obavljala svoj posao. Ako nisam sad kupio, možda ću drugi put ili ću taj dućan preporučiti nekom drugom. Ona je gradilia dobar imidž svog dućana. Što mi se dogodilo u sličnoj situaciji u Zagrebu (pogađajte)? Bio sam u Technics-Panasonicovom dućanu u Ilici i pitao sam mlađeg prodavača o karakteristikama nekih zvučnika. Samo je mahnuo rukom i rekao: sve ti piše. Uopće me nije doživio.

Vjerojatno ste sami imali sličnih iskustava napretek. Na ovom jednostavnom primjeru možemo vidjeti zašto je Austrija bogata, i zašto Austrijanci svoj snijeg puno bolje prodaju nego mi naše more. Naravno da i kod nas postoje krasni ljudi, koji savjesno obavljaju svoj posao. Ali jedna gesta neljubaznosti je kao kap tinte koja zamuti svu vodu.

Ovo je dobra tema za diskusiju, rado bih čuo vaša mišljenja.


Možda vas zanima ...

Korupcija i cenzura na javnoj televiziji i drugim medijima

Zašto je Ivo Josipović izgubio izbore?

Da li smo nastali od majmuna? Pogledajte ove zapanjujuće fotografije ...


Tvoje ime:

Zadnje slovo u imenu i neki broj:



Zona Ozona : Donji komentar je preuzet s portala MakarskaPost (link) koji je na svojim stranicama objavio ovaj tekst. Od njih sam upozoren da su arogancija i bahatost sinonimi. Ipak, mislim da se u govoru arogancija doživljava kao negativniji pojam, pa sam odlučio zadržati oba izraza. 28.01.2015

Predrag Trutin : Opisani način ponašanja je gotovo sindrom. Često me kao dalmatinca sram kada u mojoj Makarskoj tijekom ljeta vidim “neprimjeren” način komunikacije ugostiteljskog, turističkog, trgovinskog i drugog uslužnog osoblja prema gostima. Samo jedan u nizu slučajeva zbio se ovo ljeto u jednom novijem hotelu blizu plaže u Makarskoj. Gost, koji nije gost hotela pred kojim se zbiva radnja, obratio se recepcioneru koji je pušio pored ulaza u hotel sa pitanjem gdje se nalazi malakološki muzej. Ovaj recepcioner očito ne znajući o čemu se radi jer ga gost nije upitao za muzej školjaka odgovori na tečnom zabiokovskom : ” Aa?”, na što je gost, inače poznati hrvatski poliglot i intelektualac, ostao zatečen. Naravno, od kuda gostu pravo da od recepcionera sa cigaretom krade njegovo slobodno vrijeme i da ga zamara sa nekim pitanjima koja ovaj ne razumije. Uostalom, zašto taj gost ne cijeni susretljivost recepcionera kada mu je sadržajno i tečno postavio upit pri čemu mu je uštedio na vremenu. Zamislite kako bi to izgledalo da je recepcioner odgovorio onako kako to inače neki tamo rade kao npr.: ” Oprostite , nisam čuo (alt.razumio) što me pitate! Hoćete biti tako ljubazni i ponoviti (alt.objasniti) Vaše pitanje?” Pa taj bi gost izgorio na ljetnom suncu koliko traje taj tekst. Ovako su se brzo razišli i svatko uz minimalni gubitak vremena nastavio sa svojim aktivnostima, recepcionar sa cigaretom na ulazu u hotel sa mislima kako ga je na brzinu odj…a, a gost ne izgorivši na vrelom suncu nastavio potragu za muzejom i kulturnim odnosom prema gostu. 28.01.2015

Zona Ozona : Hvala Endi na vrlo konstruktivnom komentaru. Ministarstvo financija sigurno nema taj softver. Fini sam prezentirao svoj softver na njihovo traženje. U prostoriji je bilo dosta njihovih stručnjaka i iz cijele diskusije nisam shvatio da imaju aktivan softver. Kvaka i jeste u softveru, jer nije isto kad ti softver izbaci 30 ili preko 2000 krugova na istom uzorku. Na tome ja zasnivam svoj optimizam u pogledu te ideje. (Ljubo) 27.01.2015

Endi : Softver o kojem govoriš postoji i imaju ga i Fina i Ministarstvo financija. Štoviše, korišten je svojevremeno za zatvaranje multilateralnih kompenzacija. To je provodio tadašnji ZAP i nije postignut osobit uspjeh. Kao i danas i tada su državne institucije bile cijepljene protiv svojih dugova prema tvrtkama i građanima. Jedan od najvećih problema, što se tiče ekonomije, je odljev novca u ruke velikih tvrtki i banaka koja ga gomilaju. Njih treba stimulirati ili bolje reći, prisiliti da ga troše i time plasiraju prema srednjem i malom poduzetništvu. Time se mogu otvoriti radna mjesta i pokrenuti gospodarstvo. Automatski će se puniti i državni budžet. A kako to napraviti? Ne samo da treba visoko oporezivati kamate na štednju, nego treba destimulirati i samu štednju minimalnim kamatnim stopama. Kad novca nema dovoljno treba onaj postojeći što brže vrtiti. Novac na štednji je mrtvi kapital, ako ga se ne troši, kao da ne postoji. 27.01.2015